ŠTO JE TO SANDBAGGING !?

KONTAKTIRAJTE NAS

U sportskom svijetu perjanica svakog rada trebalo bi biti natjecanje!

Prilika je to da se javno testira usvojeno znanje, efektivnost treninga, kvaliteta priprema i usporedi sa drugim sportašima!

Kod borilačkih sportova, koji su s razlogom najčešće ustrojeni po razinama definiranima bojama pojasa i dobnim tj. težinskim kategorijama, borci imaju način za testirati svoj napredak u okruženju koje bi im u poviše definiranim okvirima dalo priliku da to urade uspoređujući se upravo s drugim borcima sličnog staža i nivoa.

Mnoge su organizacije, kako bi djelovale pozitivno na stvaranje što realnijeg okruženja, čak i dale smjernice za vremenski period između promocija iz jednog pojasa u drugi.

Na sreću, među ostalim, postoji i dovoljan broj evidentiranih promocija iz pojasa u pojas temeljem čega je moguće čak na svjetskoj razini izvaditi statistički podatak koliko zapravo vremena sportaši provode u pojedinom pojasu.

Evo nekakvog svjetskog prosjeka:

U bijelom pojasu: 1–2 godine (BEGINNER)
U plavom pojasu: 1.5–3 godine (BEGINNER / INTERMEDIATE)
U ljubičastom pojasu: 1.5–3 godine (INTERMEDIATE)
U smeđem pojasu: 1–2 godine (ADVANCED)
U crnom pojasu: od promocije dok god ste aktivni (ADVANCED)

Ako to zbrojimo, dođemo do jednostavnog zaključka kako do crnog pojasa jednom sportašu treba skoro 10 godina!

Naravno, jako puno je čimbenika poput talenta, prethodnog znanja iz srodnih vještina, atletičnosti, dobi i slično koji utječu na vrijeme kada će pojedinac biti promoviran iz jednog pojasa u sljedeći.

Slijedom poviše navedenog…

Sasvim logično bi bilo zaključiti kako osobe koje provode npr. 3 ili čak 4 godine u bijelom pojasu, a još nisu promovirane u plavi pojas ili nisu dovoljno talentirane ili nemaju kognitivne sposobnosti usvojiti znanja koja im treneri prenose – ili je posrijedi nešto daleko gore ili opasnije za naš sport i našu zajednicu, a to je SANDBAGGING!!!

Što je zapravo sandbagging?

Bez da se pretjerano umaramo, sandbagging je način VARANJA NA NATJECANJIMA!

„Sandbagger je osoba koja varljivo podbacuje ili skriva svoju pravu sposobnost u cilju stjecanja prednosti, često u sportu ili na natjecanjima. Može se pretvarati da je slabiji nego što jest kako bi prevario protivnike, dobio oklade ili manipulirao situacijama za osobnu korist. Pojam se također može odnositi na nekoga tko namjerno lažno predstavlja svoju razinu vještine…“

Najčešća pitanja su kako do ove pojave zapravo dolazi, zašto se takva stvar dopušta i tko od istog zapravo ima koristi!?

Kombinacija više negativnih čimbenika recept je za stvaranje sandbaggera!

Prije svega, definirajmo da bi se ova pojava mogla u velikoj mjeri eliminirati kada bi svi sportaši bili članovi jednog saveza koji bi kao nadležno, neovisno i stručno tijelo pratio napredak pojedinca – kao što to npr. radi IJF (International Judo Federation).

Često je upravo želja za zaobilaženjem ovakvog vida kontrole i razlog zbog kojeg je teško „natjerati“ pojedine „trenere“ da svoje borce i njihove pojaseve verificiraju kroz Savez.

Na našu sreću, u Hrvatskoj djeluje Hrvatski Ju Jitsu Savez, koji je propisao postupak verifikacije kako učeničkih, tako i majstorskih pojaseva, ali uz sva nastojanja članova Saveza pojedini „lovci u mutnom“ i dalje iz očitih razloga zaobilaze ovaj postupak.

Na našu nesreću, mnoga natjecanja, pa čak i svjetski poznata, i dalje su organizirana bez ikakve kontrole pa se bez većih problema pojedinci koji npr. treniraju i po 4–5 godina mogu prijaviti u početničke kategorije!

Kojekakvi „treneri“, u želji da prikažu statistički povoljan score kojeg kasnije reklamiraju kao „veliko sportsko postignuće“, upravo iz želje za privlačenjem novih, naivnih članova koriste svoje borce za „napucavanje statistike“.

Sigurno se zapitate kakav bi to „borac“ trebao biti čovjek da zapravo svjesno pristane na to da ga se na ovakav način koristi!?

Odgovor često leži u egu osobe, ali i u vještoj manipulaciji „trenera“ koji bez problema jednog borca uvjeri da je njegov pozitivan omjer pobjeda i poraza rezultat vanserijske sposobnosti trenera da od njega napravi nepobjedivog borca!

Nekada je samo ego u pitanju jer budimo realni – svi vole pobjeđivati! Slike na društvenim mrežama su super, generalna populacija i onako nema pojma da ste se borili zapravo s ljudima koji vam nisu ni mogli pružiti objektivan otpor i lako se uljuljati u tu ulogu (umjetno stvorene) veličine!

Kada je u pitanju kombinacija ega borca i manipulativne prirode “trenera” – budimo svjesni da se ne radi o ničemu drugom nego o PREVARI!

Kako prepoznati sandbaggera?

Najčešći znak je ako „borac“ ima score 25 pobjeda i nijedan poraz, i to u beginner divizijama, a broj borbi je 256, a Smoothcomp profil je „private“!

Jednostavnom matematikom shvatite da je to čovjek koji zasigurno trenira daleko duže od onog gore prosjeka!

Jako je jednostavno prepoznati i „akademije“ koje njeguju tu „kulturu sandbagginga“ – ako škola postoji više od 5 godina, a 85% boraca su bijeli pojasevi, tu i tamo poneki plavi i ljubičasti, a smeđi i crni viđeni su rjeđe nego Yeti – siguran je to znak da nešto nije kako treba!

Gotovo uvijek takve „akademije“ na natjecanjima imaju 750 pobjeda u beginner divizijama, rijetko kojeg borca u intermediate, a da ne govorimo o advanced kategorijama.

Što napraviti?

Možda najveći problem naše zajednice je što se o ovome premalo javno govori!

Nažalost, postoji taj nekakav stav da je javno isticanje ovakvih PREVARA zapravo nekakva vrsta „kukanja“ ili „drukanja“!?

Ono što zapravo nikako nije jasno je – kako to da se u zajednici u kojoj se svi međusobno znaju, i u kojoj SVI ZNAJU prepoznati sandbaggere – javno prozivanje postaje nešto nad čim se zgražamo i od čega bježimo?

Zar ne bi upravo glasno prozivanje pojedinaca koji se koriste ovim metodama bilo korisno za našu zajednicu?

Možda bi upravo to javno isticanje ove pojave, javno i glasno osuđivanje, te ulaganje prigovora organizatorima – urodilo plodom!

Možda bi to mogao biti prvi, jednostavan korak u smjeru vraćanja pravednog kriterija natjecanja na pravi put!